Na putu prema planšarijama, zvuk zvona prati vas do drvenih koliba gdje sirari rade mirnim, naučenim ritmom. Tolminc se rađa iz mlijeka koje je vidjelo sunce i travu, a zrije u tišini koja oblikuje njegov karakter. Sirar spominje promjene vremena, bilje i kako krave biraju travu. Kad konačno kušate, osjećate mlijeko, sol i povjetarac. Naučite razlikovati slojeve okusa kao stranice knjige koja se čita polako.
Uz košnice je drugačija tišina, ispunjena radom krila i strpljivim promatranjem. Pčelar objašnjava put nektara, mirise lipa i kestena te kako kranjska pčela donosi smirenu marljivost. Med na jeziku odjednom ima priču: livadski, kestenov, lipov, svaki drugačiji, svaki pažljivo prikupljen. Djeca pitaju, odrasli slušaju, a svi razumiju koliko je priroda krhka. Odlazite s teglicom i mišlju da se čuva ono što čuva nas.
U hladnoj prostoriji pršutana čuva se tišina kao najvažniji sastojak. Suha burja, sol i vrijeme rade zajedno, a majstor promatra, dodiruje, njuši, ne žuri. Objašnjava kako kamen zadržava hladnoću i zašto svaki komad treba svoj ritam. Kad nasječe tanku šnitu, pokazuje boju i sjaj. Okus je čvrst, ali mek, pun uspomena na pejzaž. Uči vas da je strpljenje začin bez kojeg nema istinske plemenitosti.
All Rights Reserved.